Nazovimo stvari pravim imenom, miješanje zapadnih ambasada u Sarajevu u izborni proces u BiH, stampedo zapadnih političara u Skoplju pred referendum, da bi objasnili Makedoncima „šta je za njih najbolje”, samo su nastavak višegodišnje „bitke za Balkan” između SAD i Rusije, iako pošteno govoreći Rusija u toj borbi skoro da i ne učestvuje. Osim, naravno, što je Vladimir Putin pozvao Aleksandra Vučića i Milorada Dodika da dođu na sastanak u Moskvu.
Pri čemu niko nije branio Donaldu Trampu da i on pozove Vučića i Dodika na sastanak u Vašingtonu. Baš me čudi da niko u Bijeloj kući nije došao na tu ideju, Vučić i Dodik lijepo bi otišli u Vašington, mogli bi tamo da ostanu barem dan duže nego u Moskvi i priča o nekakvom ruskom malignom uticaju na Balkanu pokazala bi se još jednom kao glupost.
Ali ne, fantazmagorija o ruskom malignom uticaju na Balkanu samo je nastavak politike pokušaja totalnog opkoljavanja Rusije i stvaranja sanitarnog kordona oko nje. Pošto niko ne može da me ubijedi kako je političarima iz EU i SAD stalo do boljeg života naroda na balkanskim prostorima, do ljudskih prava i demokratije. Da im je stalo, ne bi EU svojevremeno, dok neke jugorepublike još nisu bile ušle u EU, finansirala izgradnju graničnih prelaza upravo između bivših jugorepublika. Pa sada, kada vidim ljude kako na granici izlaze iz autobusa i u koloni po jedan skrušeno prilaze pasoškim šalterima, onda se upitam: gdje nestade ponos naših građana? Jer, ta ista EU je granice između svojih članica srušila.
Dakle, ako je altruizam ideja vodilja u ponašanju EU i SAD prema Balkanu, zašto EU ne ponudi i Rusiji sporazum o stabilizaciji i pridruživanju? Da i ruski narod živi bolje. Ili, zašto NATO u svom pohodu na istok ne ponudi članstvo u savezu i Rusiji? Može li mi neko objasniti zašto NATO i poslije završetka Hladnog rata i propasti Varšavskog ugovora i Sovjetskog Saveza nikada nije ponudio Rusiji članstvo u NATO-u? Pa da zajedno sa Rusijom u NATO uđe i Srbija.
Ali ne, to se Moskvi ne nudi, jer Rusija je krajnji cilj i meta širenja NATO-a na istok. S druge strane, koliko je to demokratski da nekoga, pod prijetnjom sankcijama, praktično na silu zovete u svoj klub, koji je eto oličenje demokratije i ravnopravnosti? Ili mu mijenjate ime? I zašto i danas, u eri borbe protiv svjetskog terorizma, 80 odsto vojnih vježbi NATO-a na godišnjem nivou, predstavljaju manevri oklopno-mehanizovanih snaga i desantne operacije mornaričke pješadije i padobranaca? Protiv koga vježbaju te snage? Protiv talibana? Ako su nekadašnje NATO vježbe tipa „Rifordžer” premještene sa obala Holandije, Belgije i Francuske na obale baltičkih država onda se zna za koga se spremaju te jedinice. I sve zemlje koje uđu u NATO moraju da budu svjesne da su od tog trenutka potpuno legitimne mete ruskih oružanih snaga.
Ili, kako to da se priča o američkom protivraketnom štitu u Rumuniji skoro više i ne spominje? Pošto su Vašington i Brisel godinama tvrdili da je taj protivraketni štit namijenjen odbrani od sjevernokorejskih i iranskih raketa sa nuklearnim bojevim glavama, dok je Moskva od prvog časa upozoravala da je riječ o dijelu ofanzivnog raketnog potencijala SAD blizu ruskih granica.
Da li su SAD sada odustale od baze u Rumuniji sa antiraketnim štitom? Naravno da nisu, samo su Ameri odustali od sporazuma s Iranom oko nuklearnog programa Teherana. Ali EU nije odustala od sporazuma s Iranom, a ta ista EU ćuti o instaliranju antiraketnog američkog štita u Poljskoj i u Rumuniji. Gdje je tu samostalna spoljna politika EU? Nema je, gospodo, EU je još uvijek sluga SAD.
Možda treba pitati Rumune protiv koga je sada taj štit na njihovoj teritoriji? Protiv Irana više nije, a Sjeverna Koreja je daleko. Biće ipak da je sada aktuelno Pridnjestrovlje. To je dio Moldavije gdje je većinsko stanovništvo rusko, ima tu i ruske vojske, a Bukurešt očito želi da priključi Moldaviju Rumuniji.
Umjesto velike Srbije imaćemo uskoro veliku Rumuniju. Ako, tako i treba, oni su naši prijatelji i još nisu priznali Kosovo. Svako ko nije priznao Kosovo automatski je naš prijatelj, onaj ko je priznao Kosovo automatski nam nije prijatelj. Osim ako nema puno para, ili ako je velika ili srednja sila, ili ako je bivša jugorepublika. Pa nećemo se valjda inatiti sa bivšom braćom.
Dakle, Balkan je za EU samo jedno novo veliko tržište i mogućnost da NATO još više geografski priđe Moskvi. Na Balkanu Zapad ne želi nekakvu „sivu zonu”, jer Zapad želi sve dividende raspada velike Jugoslavije. Zato su Zapadu sada važne i BiH i Makedonija, Crna Gora je već „usisana”, no Srbija je najveći i najslađi zalogaj. Zapravo, na Balkanu nije riječ o geopolitičkom sukobu Rusije i SAD, radi se o istorijskom i tradicionalnom otporu nekih naroda da im se oduzme pravo na samostalno odlučivanje o svojoj sudbini. Jer, kada pristanete da o vama odlučuju samo „veliki”, to je put bez povratka…
Pišući u „Gardijanu” u jesen 2004, novinar Džonatan Stil je taksativno naveo ko je sve učestvovao u naporima da Janukovič izgubi, a Juščenko dobije izbore u Ukrajini: Američka nacionalna fondacija za demokratiju, USAID, „Fridom haus”, Karnegi fondacija, Institut za otvoreno društvo Džordža Soroša, zapadne ambasade u Kijevu.
Umjesto Ukrajina, stavite sada samo BiH, umjesto Kijeva stavite Sarajevo i imate sliku miješanja Zapada u izbore u BiH…
(intermagazin.rs)